Četiri člana SRD "Tim" su odlučila da za 8 dana obiđu (popenju) četiri gore Crne Gore. Mićko, Mikan, Tiho i Marko,  po programu koji je isplanirao i razradio Tiho, odlučili su da popenju Rumiju, Lovćen (od Kotora), jedan od vrhova Durmitora i Mali Žurim.

U ranim jutarnjim časovima krenuli su iz Nikšića s namjerom da usput posjete prijatelja Željka Plamenca u Virpazaru. Željko ih je počastio bogatim doručkom koji su zalili 14 godina starim crmničkim vinom iz njegovog podruma. Počastio ih je sa nekoliko litara istog vina, da se „nađe“ za usput. Dogovor je pao da se na svaki vrh od planirane 4 gore, otvori i popije po jedna. Iz Virpazara su krenuli starim putem za Bar preko Ostrosa i Prečiste Krainske, gdje su posjetili Kosarin bunar i stigli u Bar oko podne. Lijep sunčani dan im je omogućio laganu šetnju pored Luke Bar, plaže Topolice, Dvorca kralja Nikole i duže zadržavanje i fotografisanje kod Stare masline. Iz Bara su krenuli prema Mikulićima i usput svratili kod porodice Andrović, koja 9 vjekova  čuva krst Svetog Jovana Vladimira. Ilija i Zoran su ih domaćinski dočekali uz interesantnu priču vezanu za krst. U popodnevnim satima su došli u Mikuliće (928 mnv) gdje su postavili šatore. Poslije prespavane noći i doručka počeo je uspon na prvu goru od planirane četiri, na Rumiju - 1595 mnv.

Rumija

Markiranom i čistom stazom sa južne strane, srednjim tempom stižu na vrh  bez odmaranja za sat i trideset minuta. Sunčani prolećni dan, bez vjetra sa umjerenom temperaturom je omogućo da uživaju, da se dive, da se osjećaju srećnim i zadovoljnim što su planinari, što im se pružila prilika da sa vrha posmatraju ljepote prirode: plavetnilo Jadranskog mora, zelenilo Skadarskog jezera i rijeke Bojane, snijegom pokrivene vrhove Prokletija, Komova, Moračkih planina. Kao što su i planirali, na vrhu prve gore se otvorila i popila faša crmničkog vina. Tu su se zadržali bezmalo dva sata uz obavezno fotografisanje. Pri silasku, na prevoju su se sreli sa drugom grupom planinara, petnaestak minuta popričali, napravili zajedničku fotografiju i nastavili spuštanje prema Mikulićima. Poslije pakovanja šatora, kolima su se dovezli do Bara, snadbjeli se namirnicama i krenuli za Donje  Muriće. Došli su  oko 16.30, prošetali prelijepom plažom, obalom jezera, divili se netaknutoj prirodi i na kraju završili u obližnjem restoranu i počastili se hladnim pivom. Za dana su postavili šatore uz sami dok Murićke luke. Sa pojavom noći, palili su logorsku vatru, Tiho je vršio pripremu i počeo da kuva, kako se kasnije pokazalo - „atomski pasulj“. Uz vatru, priču, piće i jelo ostalo se do kasno u noć.

Sjutradan u zoru, ranoranioci  tima su  posmatrali nevjerovatan prizor izlazaka sunca. Sunce, daleko u izmaglici iza obrisa Prokletija, počelo je malo je po malo da izlazi, onako crveno, slično suncu kada zalazi na morskoj pučini. Ovo crvenilo sunca, odsjaj njegovih zraka na mirnoj tamno-zelenoj jezerskoj vodi, jutarnja izmaglica i njegovo golim okom uočljivo pomjeranje su rijetko kada viđeni  trenuci  ljepote prirode. Posle doručka i pakovanja šatora, napuštili su Muriće i pošli za Kotor. Neplanirani kratki odmor proveli su u Budvi, uz društvo braće dva člana ekipe. Nastavili su vožnju do Perasta, gdje se, po planu zadržavaju nekoliko sati. Razgledali su ovaj stari pomorski grad, divili se lijepim peraškim palatama i crkvama. Sjeli su u čamac i išli preko puta na ostrvo, da posjete Gospu od Škrpjela. Sa njima je i Mišo, Tihov brat. Posjetili su unutrašnjost  crkve, vidjeli veliki broj umjetničkih slika, ikone i čuvenu tapiseriju. Išli su dalje do Kotora gdje popodnevne sate provode ulicama i razgledanjem starog grada, uz predah i osvježenje na terasi– pločniku jednog od mnoštva grdskih kafića. Nakon ručka, cilj im je da bio da nađu pogodno mjesto za logor. Našli su jedan mali park uz samu obalu  nedaleko od crkve Sv. Eustahija u Dobroti i tu postavili šatore. Valjalo je biti odmoran za sjutrašnji uspon na drugu goru Crne Gore, na Lovćen- Jezerski vrh -  1657 mnv ( Mauzolej), pa se ranije pošlo na spavanje.